IZMEĐU NADZORA I FUNKCIONALNOSTI: ARHITEKTURA ZAVODA ZA UMOBOLNE U STENJEVCU

  • Vinko Drača
Keywords: arhitektura; povijest psihijatrije; Stenjevac; medicina; ludilo

Abstract

Ovaj rad promatra arhitekturu Kraljevskog i zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu tijekom njegove izgradnje i prvih godina njegovog postojanja. Godine od samog otvaranja zavoda u 1879. do kraja Prvog Svjetskog rata bile su obilježene brojnim adaptacijama i proširenjima originalnih kapaciteta. Rad pokazuje kako su navedena proširenja odražavala postojeće paradigme zavodske arhitekture u drugoj polovici devetnaestog stoljeća. Arhitektura je, pod utecajem Pinelovog "moral treatmenta" kao primarnog terapeutskog pristupa duševnim bolestima u devetnaestom stoljeću, bila smatrana sredstvom izlječenja i njena se terapeutska važnost u okviru psihijatrijske stuke nije dovodila u pitanje. Dok su rani primjeri arhitekture ludnica mnogo posuđivali od zatvora i svoj arhitektonski plan  prilagođavali tako da on rezultira što učinkovitijim nadzorom duševno oboljelih(primjer je bečki "Narrenturm"), kasniji planovi poput linearnog i separatnog (paviljonskog) nastojali su istovremeno povećati učinkovitost nadzora, djelovati terapeutski i odgovoriti na neke praktične potrebe sve napučenijih zavoda. Stenjevački zavod, kojeg je projektirao bečki arhitekt Kuno Waidmann, nastao je upravo na prijelazu između linearnog i separatnog tipa, te je zavod, originalno zamišljen kao linearni tip institucije, kasnijim dograđivanjima pretvoren u zavod separatnog ili paviljonskog tipa.

Published
2019-02-01